• kreativ

Kako sam iskopala svoju kreativnost?, 4.11.2019.

Moje ime je Marica Grgurinović, umjetnica sam, kazališna redateljica, dramska pedagoginja i majka dvojice prekrasnih dječaka, a u tjelesno-orijentiranoj integrativnoj praksi sam posljednjih 5 godina. Moj životni put započinje odrastanjem u obitelji s gluhonijemim roditeljima, divnim ljudima koji su predano kao i svaki roditelji koji vole svoju djecu, davali sve od sebe da moj brat i ja odrastemo u sretne ljude.

Foto: Ante Majić


Priča o “Crnom biseru” u kojem nema ni pirata ni Kariba, 3.10.19.

Prošle zime, nakon jedne od omiljenih plesnih radionica izradila sam plakat s mnoštvom fotografija koje su predstavljale moje želje i snove, ali ne samo za ovu godinu. Neke od želja bile su za cijeli život. Na jednoj od fotografija bila je žena sa sunčanim naočalama, duge valovite kose, kako sjedi na plaži s gitarom. Crnom gitarom.


Zavjet, Zimski san i Ljeto Ljubavi, 16.9.19.

Zavjetovala sam se da nikad neću odustati od Sebe, od toga da postanem prekrasan cvijet za koji sam stvorena. Prije godinu dana izgovorila ga naglas pred svojim ljudima, zapisala svoje ime i nacrtala cvijet pored njega. Da me podsjeti.


Sloboda i Sestrinstvo ili Kako sam prestala biti invalid, 11.9.19.

Na kraju Nevenine ulice je Svjetlost. Da, velikim slovima, kao na kraju tunela. Tu sam da završim jedan životni ciklus koji je započeo jako davno, dok sam još bila djevojčica. Kao dijete, nisam razumjela govor mojih roditelja, nisam znala što znače geste i pokreti kojima mlataraju rukama.


Plastično srce od zlata, 7.8.19.

Ja sam dijete gluhonijemih roditelja. Tata je uvijek govorio mami da su se našli u Splitu, na pola puta između Neretve i Primoštena, u domu za djecu s oštećenjima sluha. Stara kamena kuća u zaleđu Primoštena uvijek je bila puna života, ljudi, velika je to familija, mama je najmlađa od 7 djece. Danas je pusta, oronula, kamene ploče na krovu već propadaju od tereta godina i povijesti te težačke i ribarske obitelji, zidovi potamnjeli, namještaj se raspada, nikog više nema…


O majčinstvu, 22.7.19.

Ja sam samohrana majka. Moj brat je samohrani otac. (Da, to nešto govori i o dinamici u našoj primarnoj obitelji, no ne nužno.) I zapravo je oduvijek bilo tako, otkad sam postala mama. Iako je povremeno bio muškarac prisutan, briga, obaveza i odgoj bili su moji. I ovo nije priča o ravnopravnosti spolova, jednakosti muškarca i žene. Ovo je priča o egzistencijalnom strahu.


Preci na brani, 18.7.19.

Val se razbolio pa smo ostali na selu duže od planiranog...što mi je donijelo još jedan odlazak na branu na mojoj rijeci.

Stajati nasred rijeke, pod tabanima osjetiti čvrstu strukturu koja drži taj silan nezaustavljiv tok tekuće vode i gledati kako voda zbog te brane zadobiva ogromnu silu i moć - dar je koji sam došla uzeti.


Bez naslova, 17.7.19.

Ti si dijete rijeke

Ti si tišina i glatka površina

Ti si buka vala

Ti si brana.

 

Kontaktirajte nas

Kazalište BESA

Šetalište stare Isse 25, Vis, Hrvatska

mail: kazalistebesa@gmail.com      maricagrgurinovic@yahoo.co.uk

mobitel: +385.95.517.7577

Facebook

OIB: 27872315016

IBAN: HR7723400091110592001

Copyright © BESA / Sva prava pridržana