Konstelacijski ples

Ples kroz naslijeđe predaka i tijela

Utjelovi obiteljske priče kroz ples, dah, glazbu i konstelacije.

Što je konstelacijski ples?

Konstelacijski ples je terapijska praksa koja povezuje svjesni pokret, živu glazbu i rad s obiteljskim naslijeđem. Kroz tijelo i intuitivni ples, ulazimo u prostor osobnog i sistemskog iscjeljenja, gdje ples postaje most prema dubljem razumijevanju nas samih.

Ova metoda omogućuje da kroz tijelo izrazimo ono što često ostaje neizgovoreno – povezujući se s precima, obrascima koji nas oblikuju i iskustvima koja su utkala put prije nas.

Zašto se koristi?

Naša svakodnevica često je prožeta nevidljivim utjecajima prošlih generacija – emocionalnim naslijeđem, traumama i nerazriješenim odnosima iz obiteljskog sustava. Konstelacijski ples pruža priliku da kroz pokret osjetimo i prepoznamo te duboke slojeve i donesemo svjesnost, prihvaćanje i pokret tamo gdje je do sada bilo zastoja.

Tijelo pamti ono što um zaboravlja. Kroz ritam, dah i grupnu dinamiku, ples otvara vrata prema onome što je zapisano u nama, a nevidljivo je oku. Ovaj pristup ne traži analizu – već dopušta da se kroz iskustvo dogodi unutarnja promjena. Posebnu dimenziju iskustvu daje živa glazba, koju izvodi Maša Ljotić Plichta koristeći violinu, glas i različite instrumente. Zvuk nastaje u trenutku, prilagođava se pokretu grupe i stvara snažno polje koje podržava transformaciju.

Podrijetlo i razvoj

Konstelacijski rad utemeljen je na metodi obiteljskih konstelacija koju je razvio Bert Hellinger, a koja se temelji na pretpostavci da nesvjesno nosimo teret prošlih generacija. Ponekad živimo tuđe sudbine – ne znajući da nam je to naslijeđe.

Konstelacije su se tijekom desetljeća pokazale iznimno učinkovitima u osvještavanju tih nesvjesnih veza i vraćanju reda u obiteljski sustav. Kroz ovaj pristup dolazimo u kontakt s unutarnjim resursima, dubokim osjećajem pripadnosti i osobnom snagom.

Konstelacijski ples je prirodan nastavak višegodišnjeg psihoterapijskog, konstelatorskog i plesnog rada dviju voditeljica – Maše i Marice – koje su u ovu praksu utkale vlastito iskustvo i znanje u radu s tijelom, emocijama i poljem predaka.

Po čemu se razlikuje od drugih načina plesa i pokreta u terapiji te klasičnih obiteljskih konstelacija?

Za razliku od terapijskih plesova koji se fokusiraju na izražavanje emocija, ovdje se pokret koristi kao alat za povezivanje s naslijeđenim obrascima. Ne postoji koreografija ni forma – tijelo pleše ono što zna i nosi kroz generacije.

Obiteljske konstelacije tradicionalno se odvijaju kroz uloge i verbalni rad. U konstelacijskom plesu, te uloge se ne izgovaraju – već se plešu. Utjelovljuju se kroz pokret, dah i zvuk. To stvara dublje, somatsko iskustvo koje nadilazi riječi.

Dodatnu dubinu daje prisutnost glazbe uživo, koja se ne reproducira – već rađa iz trenutka. Mašina violina, glas i instrumenti prate procese sudionika, reagirajući na njihovu energiju i pokret, stvarajući polje podrške i zvučne medicine.

Što očekivati na konstelacijskom plesu?

Sudjelovanje donosi iskustvo koje se gradi kroz faze – od plesnog zagrijavanja i otpuštanja svakodnevice, preko konstelacijskog mapiranja vlastitog mjesta u obiteljskom sustavu, do dubokih uvida i emotivnih pomaka kroz pokret i glazbu.

Grupna dinamika omogućuje osjećaj zajedništva, podrške i pripadnosti. Nema preduvjeta – dovoljno je da imaš tijelo i spremnost da mu daš prostor. Voditeljice s dugogodišnjim iskustvom vode proces pažljivo, intuitivno i s dubokim poštovanjem prema svakome tko dođe.

Tko smo nas dvije?

Život nas je spojio preko umjetnosti, srele smo se na otoku Svecu, a sudbina nas je zapečatila kumstvom. Otad stvaramo svoje plesne i konstelacijske svjetove. 

 

MARICA GRGURINOVIĆ

Savjetodavna terapeutkinja tjelesno-orijentirane psihoterapije; članica učiteljskog tima u CIR INTP (Split i Sarajevo); članica strukovnih organizacija HKPT, EABP i EUROTAS. Kazališna redateljica i dramska pedagoginja s preko 20 godina rada s ljudima. Koristeći glumačke tehnike i dramsko-pedagoške metode radim na razvijanju ličnosti, komunikacijskih i izražajnih te kreativnih sposobnosti. Radila sam u kulturnom managementu, produkciji te kao predavač scenske umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Edukacije: obiteljske konstelacije, energetski rad, tantričke i šamanske prakse (International School of Temple Arts).

U svoj rad koristim znanja i višegodišnje iskustvo rada s ljudima spajajući umjetnost iz koje dolazim (kazalište, lutkarstvo, ples, glazba, film) te tjelesni izričaj i psihoterapiju. Danas volim reći da su umjetnost i terapija dvije noge kojima hodam po svijetu i to je ono što s radošću, poniznošću i dubokom zahvalnošću nudim svakoj Duši koja se otvori na putu, u individualnom radu, na terapijama, radionicama, predavanjima, usputnim susretima.

MAŠA LJOTIĆ PLICHTA

Osim onih standardnih, rođena tad i tu, školovala se tamo i vamo, ja sam tragačica za magijom i moja potraga se događa kroz muziku. Nakon formalnog akademskog obrazovanja, desila mi se ekspanzija u ličnom rastu kroz sviranje iz duše, traženje svog izraza i tu negde sam, po putu, otkrila sviranje kroz tuđa tela, kroz druge duše, a uz pomoć svoje violine. Moje sviranje na radionicama je više zapravo osluškivanje i pretočavanje tebe i tvog plesa u note mojih instrumenata. Radujem se zajedničkom plesanju, muziciranju i magiji koju stvaramo zajedno.

A sad onaj formalni deo: Rođena 20.08.1986. u Nišu, većinu života provela u Beogradu, muzikom se bavim od ranog detinjstva, a kruna mog formalnog obrazovanja je Akademija Umetnosti u Novom Sadu. Nakon toga sviram kao solo izvođač, u raznim orkestrima, ansamblima i bendovima, a improvizacija je moja desna ruka i drugo ime za muziciranje. Poslednjih sedam godina živim na otoku Visu.

Osjećaš li poziv da kroz ples istražiš svoje mjesto u obiteljskom sustavu?

U kalendaru pogledaj kad je idući ples i pridruži se ovoj transformativnoj plesno-konstelacijskoj praksi.